Nagrada
"Zoranov brk" Bori Todoroviću na festivalu "Dani
Zorana Radmilovića" u Zaječaru 2003.
O Piscu
Moglo bi se dokazati da je rad Pintera kao dramskog pisca upravo pokušaj da se
dostigne bezrečna oblast poezije, one poezije koja leži u međuprostoru reči,
neizrečenih emocija i neiskazanih nagoveštaja tajne i neobičnosti postojanja,
što je sve isuviše tanano i nežno da ne bi bilo uništeno prenošenjem u reči. Jer
samo pozorište može da stvori tu bezrečnu poeziju, onu koju je Kokto zvao
poezijom pozornice, za razliku od one koja se govori na pozornici. Kako se ta
poezija pozornice rađa?
U Pinterovim delima ona uglavnom izranja iz kretanja
ličnosti ili iz njihove statičnosti, iz napetosti među udarnim rečenicama.
Pinterov dijalog proizlazi iz Čehovljevog koncepta podteksta - ali on Čehovljevu
tehniku razvija još više. l, naposletku, Pinterova poezija leži u oblastima
misterije i neodređenosti njegovih dramskih situacija.
Na jednom nivou Pinter je ultrarealist, mnogo realističniji nego što su bili čak
i najekstremniji naturalisti tradicionalnog pozorišta. Pinter odbacuje koncept u
sve upućenog, sveznajućeg dramskog pisca koji jasno definiše svoje ličnosti i
njihove motivacije i predstavlja ih publici u uredno razrađenoj ekspoziciji a
onda razvija zaplet na osnovu premisa koje je na taj način upriličio za zaplet i
rasplet radnje;
I, naposletku, sve to umota u savršen, zadovoljavajući kraj. Čak
se i Ibsen, Hauptman, O'Nil ili Tenesi Vilijams-koriste tom tehnikom. Pinter
tvrdi da bi bila drskost kada bi on uobrazio kako treba da preuzme takvo bogom
dano sveznanje. Mi ne znamo prave motivacije ljudi sa kojima smo u kontaktu u
uobičajenom, svakodnevnom životu. Čak i ako nam naša žena ili ljubavnik kaže da
nas ona ili on voli, znamo li mi zaista da je to što kažu istina, da li oni to
zaista osećaju? Ako nas upoznaju s nekim na zabavi, koliko često zaista
zapamtimo njegovo ime, a da ne govorimo o njegovom zanimanju. A i kako da
saznamo da li je ono što nam govori istina ili ne? Možda je ime koje nam kaže
lažno, možda mu je zanimanje u stvarnosti drugačije. U ovom pogledu Pinter je
bihejviorist. On može samo da nam pokaže šta neko radi ili govori, ali,
jednostavno, kao i svi mi u svakodnevnom životu, ne može da zna do koje mere ova
dela ili reči pokazuju nešto od pravih osećanja,motivacija ili misli ličnosti
koje su u pitanju.
Ali postoji i druga strana Pinterove ličnosti: on je takođe i sanjar i pesnik,
ličnost sa svim zlim slutnjama i nespokojstvima zapadnog čoveka dvadesetog veka.
Martin Eslin
... Još od studentskih dana, (kada nam je Pinter uglavnom bio atraktivan iz
bar dva razloga: dovoljno "avangardan", relativno mali broj likova (u istom
prostoru), stalno sam se pitao zašto mi pojedine slike i atmosfera njegovih
komada tako dugo ostaju u sećanju; da li samo zbog bizarnosti nekih situacija,
ili postoji još nešto... "Povratak" je jedan od tih komada.
Sada mi je mnogo jasnije da ono što sam svih ovih godina nosio jeste osećanje
nekakve opasnosti, iracionalnog straha, nesigurnosti... Jer ponašanje likova,
ono što čine, govore... skoro je nenormalno. U stvari radi se o jednom užasnom
strahu da više ne možete da razumete motive, razloge ljudskih postupaka. U tom
smislu slika sveta danas je sigurno mnogo bliža ovoj iz komada nego onda kada je
napisan. Za glavni ženski lik u jednom trenutku kažu da je "bolesna" ...
(pojedinačna bolest mogla bi se iskoristiti kao metafora jedne šire, društvene
bolesti, u stvari kao da u nekoj nezdravoj simbiozi stoje bolesno pojedinačno i
bolesno društveno). Stvari i odnosi u Pinterovom svetu su nepromenjivi, i mada
zatvoren, hladan, pun mržnje, nemoralan, ipak ga nije moguće napustiti, (onaj ko
pokuša biti drugačiji biva kažnjen, svako odstupanje se kažnjava). Čini se da
sve to nije samo tipično "engleski". Možda bih mogao da kažem da je ovo ujedno i
"povratak" jednom drugačijem pozorištu, načinu mišljenja, od onoga koje uglavnom
imamo u poslednje vreme. Naime sve što se dešava prima se više čulno, nego što
ste u stanju da to jasno razumete i artikulišete, što znači da je i glumcima
potrebno da nekim drugim sredstvima dođu do emocije, ne onim isprobanim već
bezbroj puta. Tako da i to dovodim u neku vezu sa naslovom... kao i činjenicu da
posle dužeg vremena ovo je na izvestan način i moj (pozorišni) "homecoming".
Nikita Milivojević
Do 12. 03. 2004. godine odigrano 19 predstava, od toga 3 na gostovanjima,
pred ukupno 3.765 posetilaca.