Nazad
 
Zvezdara Teatar - Beograd-Berlin

POVRATAK (Homecoming)

Harold Pinter

 

 

 

Uloge:
Maks: Bora Todorović
Leni: Nenad Jezdić
Sem: Vlastimir Ðuza Stojiljković
Džo: Branislav Tomašević
Tedi: Aleksandar Alač
Rut: Nataša Ninković

 

Režija: Nikita Milivojević
Prevod: Renata Ulmanski
Scenograf: Miodrag Tabački
Kostimograf: Zora Popović Mojsilović
Muzika: Vladimir Janković

Organizator: Dragiša Ćurguz
Inspicijent: Olga Stojković
Majstor svetla: Dragan Maras,
Milomir Dimitrijević
Majstor tona: Zoran Ivanov
Rekviziter: Tomislav Komatina

Garderober: Lidija Nikolić
Sufler: Dragana Anđelković

 

 

 

Nagrade:

Nagrada "Zoranov brk" Bori Todoroviću na festivalu "Dani Zorana Radmilovića" u Zaječaru 2003.

 

 

O Piscu

Moglo bi se dokazati da je rad Pintera kao dramskog pisca upravo pokušaj da se dostigne bezrečna oblast poezije, one poezije koja leži u međuprostoru reči, neizrečenih emocija i neiskazanih nagoveštaja tajne i neobičnosti postojanja, što je sve isuviše tanano i nežno da ne bi bilo uništeno prenošenjem u reči. Jer samo pozorište može da stvori tu bezrečnu poeziju, onu koju je Kokto zvao poezijom pozornice, za razliku od one koja se govori na pozornici. Kako se ta poezija pozornice rađa?
U Pinterovim delima ona uglavnom izranja iz kretanja ličnosti ili iz njihove statičnosti, iz napetosti među udarnim rečenicama. Pinterov dijalog proizlazi iz Čehovljevog koncepta podteksta - ali on Čehovljevu tehniku razvija još više. l, naposletku, Pinterova poezija leži u oblastima misterije i neodređenosti njegovih dramskih situacija.

Na jednom nivou Pinter je ultrarealist, mnogo realističniji nego što su bili čak i najekstremniji naturalisti tradicionalnog pozorišta. Pinter odbacuje koncept u sve upućenog, sveznajućeg dramskog pisca koji jasno definiše svoje ličnosti i njihove motivacije i predstavlja ih publici u uredno razrađenoj ekspoziciji a onda razvija zaplet na osnovu premisa koje je na taj način upriličio za zaplet i rasplet radnje;
I, naposletku, sve to umota u savršen, zadovoljavajući kraj. Čak se i Ibsen, Hauptman, O'Nil ili Tenesi Vilijams-koriste tom tehnikom. Pinter tvrdi da bi bila drskost kada bi on uobrazio kako treba da preuzme takvo bogom dano sveznanje. Mi ne znamo prave motivacije ljudi sa kojima smo u kontaktu u uobičajenom, svakodnevnom životu. Čak i ako nam naša žena ili ljubavnik kaže da nas ona ili on voli, znamo li mi zaista da je to što kažu istina, da li oni to zaista osećaju? Ako nas upoznaju s nekim na zabavi, koliko često zaista zapamtimo njegovo ime, a da ne govorimo o njegovom zanimanju. A i kako da saznamo da li je ono što nam govori istina ili ne? Možda je ime koje nam kaže lažno, možda mu je zanimanje u stvarnosti drugačije. U ovom pogledu Pinter je bihejviorist. On može samo da nam pokaže šta neko radi ili govori, ali, jednostavno, kao i svi mi u svakodnevnom životu, ne može da zna do koje mere ova dela ili reči pokazuju nešto od pravih osećanja,motivacija ili misli ličnosti koje su u pitanju.

Ali postoji i druga strana Pinterove ličnosti: on je takođe i sanjar i pesnik, ličnost sa svim zlim slutnjama i nespokojstvima zapadnog čoveka dvadesetog veka.

Martin Eslin

 

 

 

 

... Još od studentskih dana, (kada nam je Pinter uglavnom bio atraktivan iz bar dva razloga: dovoljno "avangardan", relativno mali broj likova (u istom prostoru), stalno sam se pitao zašto mi pojedine slike i atmosfera njegovih komada tako dugo ostaju u sećanju; da li samo zbog bizarnosti nekih situacija, ili postoji još nešto... "Povratak" je jedan od tih komada.
Sada mi je mnogo jasnije da ono što sam svih ovih godina nosio jeste osećanje nekakve opasnosti, iracionalnog straha, nesigurnosti... Jer ponašanje likova, ono što čine, govore... skoro je nenormalno. U stvari radi se o jednom užasnom strahu da više ne možete da razumete motive, razloge ljudskih postupaka. U tom smislu slika sveta danas je sigurno mnogo bliža ovoj iz komada nego onda kada je napisan. Za glavni ženski lik u jednom trenutku kažu da je "bolesna" ... (pojedinačna bolest mogla bi se iskoristiti kao metafora jedne šire, društvene bolesti, u stvari kao da u nekoj nezdravoj simbiozi stoje bolesno pojedinačno i bolesno društveno). Stvari i odnosi u Pinterovom svetu su nepromenjivi, i mada zatvoren, hladan, pun mržnje, nemoralan, ipak ga nije moguće napustiti, (onaj ko pokuša biti drugačiji biva kažnjen, svako odstupanje se kažnjava). Čini se da sve to nije samo tipično "engleski". Možda bih mogao da kažem da je ovo ujedno i "povratak" jednom drugačijem pozorištu, načinu mišljenja, od onoga koje uglavnom imamo u poslednje vreme. Naime sve što se dešava prima se više čulno, nego što ste u stanju da to jasno razumete i artikulišete, što znači da je i glumcima potrebno da nekim drugim sredstvima dođu do emocije, ne onim isprobanim već bezbroj puta. Tako da i to dovodim u neku vezu sa naslovom... kao i činjenicu da posle dužeg vremena ovo je na izvestan način i moj (pozorišni) "homecoming".

 

Nikita Milivojević

 

 

Do 12. 03. 2004. godine odigrano 19 predstava, od toga 3 na gostovanjima, pred ukupno 3.765 posetilaca.

 



2011 (c) Zvezdara teatar

O ZVEZDARA TEATRU  |  PREDSTAVE  |  REZERVACIJE KARATA  |  BIOGRAFIJE  |  PRESS KLIPING  |  KONTAKT